Trebate pomoc starih majstora, zanatlija

Kasim Hadžić (74) posljednji je čuvar kovačkog plamena u regiji. Živi i radi u Doboju (Istok), u selu Velika Brijesnica.




Ako na ruci nosite skupocjeni sat kojeg želite popraviti odnesite ga kod urara Darija Šimića u Tuzli.




Satleri se pored sedla bave izradom i druge opreme za konje: opreme za jahanje, oranje ili rad u šumi. U Busovači, tik pored puta za Fojnicu, nalazi se satlerska radionica Žarka Kulića. Postalo je pravilo da se zanati nasljeđuju s koljena na koljeno. „Moj djed je bio njemački vojnik i radio je za potrebe konjice. On je otvorio radnju, a kasnije su zanat naslijedili moj otac i striko, i na kraju....ja“



U planinskim predjelima općina Busovača i Fojnica, stotine stanovnika živi od proizvodnje drvenog uglja. Opstanak ugljara je pitanje dana, rad je težak, prljav, nezahvalan...ali, od nečeg se živjeti mora.
Niz strmi put uz škripu kočnica u busovačkom selu Podstijena, Huzejr Mujin zaustavlja traktor. Penziju je zaradio u šumariji a proizvodnjom drvenog (roštiljskog) uglja bavi se godinama. Stojimo pred ćumuranom ili žežnicom, kako ove „mini-pogone“ stručno nazivaju šumari. „Vidite, ovo je zidana ćumurana“ - pokazuje Huzejr - „ ona puši, a mi dovozimo drva iz Fojnice, dobijemo takozvane plohe, to sve platimo..., punimo, palimo, sječemo“...

http://www.deutsche-welle.de/image/0,,4526182_1,00.jpg

U selu Lepenica u tešanjskoj općini se porodica Muminović već generacijama bavi klesarstvom. Iako se i danas klesanjem i ugradnjom kamena može odlično zaraditi, zainteresovanih za ovaj zanat - nema.


Obućarska radionica Mehinović utemeljena je prije tačno 71 godinu. Počeo djed, nastavio otac, preuzeo sin. Ko sve danas popravlja cipele, hoće li ovaj zanat preživjeti, je li teže cipelu napraviti ili popraviti...
Miralem je nastavio očev zanat. Sjedi prekoputa i ne prestaje raditi dok mi razgovaramo. „Zanimljivo je da naše usluge više traže oni koji kupuju skuplje cipele. Više se trude oko obuće, održavaju je. Oni koji kupuju jeftinije prinuđeni su na češće mijenjanje, njihove su cipele za jednokratnu upotrebu. Međutim , ukoliko si platio vrhunsku cipelu nekoliko stotina maraka, nećeš je valjda odbaciti zbog nekog manjeg kvara“ – pojašnjava Miralem.
Cijene popravki zavise od vrste kvara, i kvaliteta cipele, a kreću se od 5 do 20 KM. „ Najskuplja je roba koja nema servis , tako je za sve pa i za obućarstvo!“

Ukrina vas poziva na odmor i "talas terapiju"
Kako zaraditi za život, a i zaljubljenima dati popust? Ima načina. U Derventi, na Ukrini, rijeci koju „u životu“ održava jedan barba, i to je moguće. Barba Meho živi solidno zahvaljući „ovim našim strancima“.

„Pozdrav iz Dervente“ – razglednica je koja bi prije ličila na „Pozdrav sa Korčule“ ili nekog drugog primorskog mjesta. Barba Meho jedan je od prepoznatljivih derventskih likova. Rođen i odrastao na Ukrini, na plaži Patkovača. U prugastoj plavo-bijeloj majici, sa kapom, bradom i malo dužom kosom – tipičan mornarski „stajling“. Na pristaništu izgrađenom od velike traktorske gume i sa drvenim stepenicama koje vode u malu Mehinu kuću, privezana su tri čamca. Četvrti je u vožnji.