moj prvi kućni ljubimac. Spavo je samnom. U emigraciji sa istoka prema zapadu ovo je slikano negde 1950 u napuštenoj nemačkoj slavonskoj kući. Nemci otišli posle drugog rata potpomognuti našim kamenjem a mi smo onda ostali dok nismo sve pojeli. Kada se trebalo ufatiti posla krenuli dalje i ostavili vrata otvorena.
drugi kućni ljubimac. Toliko smo putovali da smo završili na moru. Hteli smo da idemo preko oceana u ameriku ali su nam rekli da sačekamo brod za ameriku. Tako smo čekali brod za ameriku jedno 20 godina. Na sliki se vide kamene kuće. Desno od psa žena doji dete pa sam izrezao da negledate sisu moje žene.
treći. Morali smo i nešto da uzgajamo. Najbolje su se pokazali zečevi. Malo jedu a kote se ko štakori. Svaki dan mesa koliko očeš.
imao sam još: ribice, papigu, mačke ali nisam slikao