balkan forces americas army clan
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
Početna stranicaLatest imagesRegistracijaLogin

 

 tajne hrvatskih banaka

Go down 
4 posters
Autor/icaPoruka
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 6:02 pm

Kako od jedne kune banka može ''stvoriti'' tri? Je li posrijedi neki čarobni štapić kojim banke kreiraju novac ili se ipak krije nešto drugo? Ovu su najveće tajne moći... Banke:


Financijski sustav od svojih najranijih začetaka temelji se na principu ponude i potražnje, odnosno sučeljavanju viškova i manjkova financijskih sredstava. U davna vremena kad banke još nisu postojale i kada se novac, odnosno zlato čuvalo kod zlatara shvatilo se da zlatarima nije potrebno čuvati svu količinu zlata već da se dobar dio može posuditi onima kojima je trenutno potreban, a da se samo manji dio može zadržati za podmirenje tekućih obveza. Tako su sada osim naknada za pohranu zlata u svojim sefovima počeli zaračunavati i kamate na posuđene viškove. Upravo na ovom principu razvio se današnji moderan bankovni sustav.

Poslovanje današnjih banaka temelji se na prikupljenim depozitima – znači viškovima novčanih sredstava stanovništva, poduzeća i drugih subjekata. Tako prikupljeni depoziti predstavljaju obvezu banke u njezinoj pasivi. Banka na tako primljene depozite jedan dio sredstava mora izdvojiti u obliku obvezne rezerve i rezerve likvidnosti (koju propisuje Hrvatska narodna banka) kako bi mogla izvršavati svoje obveze dok ostatak sredstava može plasirati u obliku kredita svojim klijentima ili u neke druge oblike investiranja. Znači vidimo da banka ustvari transferira vlastite obveze – primljene depozite (pasiva) u vlastita potraživanja – dane kredite (aktiva).

Zabluda je da banke svoju profitabilnost temelje na razlici pasivnih (kamate na primljeni depozit) i aktivnih (kamata na dane kredite) kamatnih stopa pri tom misleći da banka na primljeni depozit od recimo 100 kuna odobrava kredit u istom ili manjem iznosu. To naravno nije ni približno točno a u nastavku ćemo vidjeti i zašto.

Ako banka prikupi 100 kuna depozita i ako izdvoji 20 kuna za obveznu rezervu i 10 kuna za rezervu likvidnosti ostaje joj 70 kuna za kreditnu aktivnost i to je njezin trenutni kreditni potencijal. Ako pretpostavimo da će banka uspjeti plasirati svih 70 kuna u obliku kredita, jedan dio tako odobrenog plasmana vratit će se ili ostati u banci na računu (stopa zadržavanja sredstava u banci). Ako pretpostavimo da se od prvotno odobrenog kredita 30 kuna vrati u banku, tih 30 kuna predstavlja novi depozit i novu bazu za sljedeći kredit. Banka tako na osnovu jednog depozita multiplicira njegovu vrijednost i vrši kreditnu ekspanziju. Ne zaboravimo da je ovo bio primjer modela jedne banke (banka A) gdje je bila pretpostavka da će 30 kuna ostati i/ili vratiti se u banku. To znači da ostalih 40 kuna može doći kao depozit u drugu banku (banku B) – ta druga banka opet izdvaja sredstva za obveznu rezervu i rezervu likvidnosti i ostatak plasira u obliku kredita i tako se lanac nastavlja.

Na taj način dolazimo do tzv. makromultiplikacije odnosno ekspanzije kredita na razini svih banaka gdje banke na osnovu prvotnih 100 kuna depozita mogu odobriti mnogo veći iznos kredita i naravno na ukupni iznos zaračunati aktivnu kamatnu stopu.

Zbog toga kažemo da banke kreiraju depozitni novac (novac na računima) dok centralna banka primarnom emisijom kreira primarni odnosno efektivni novac (novčanice i kovanice). Kreditna aktivnost na osnovu koje se stvara depozitni novac predstavlja ustvari sekundarnu emisiju novca. Važno je naglasiti da na proces multiplikacije utječe i razvijenost bezgotovinskog platnog prometa. Što je bezgotovinski platni promet razvijeniji, odnosno što je manje efektivnog novca u optjecaju baza za kreditnu aktivnost će biti veća.

>> DETALJNA ANALIZA: Strane banke kontroliraju hrvatsko gospodarstvo - "Od 2000. godine, za godinu dana, strancima prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, do kraja 2003. 90,4%"

HNB kao regulator monetarne politike posebnu pažnju pridaje tome da se ovaj proces multiplikacije previše ne razuzda pa raznim restriktivnim mjerama utječe na proces multiplikacije depozita. Tu su osobito bitne već spomenute: stopa obvezne rezerve i rezerve likvidnosti. Što su ove stope manje kreditna ekspanzija će biti veća i obrnuto. Naravno, tu dolazi do suprotnih mišljenja između poslovnih banaka koje nastoje što više povećati svoj kreditni potencijal a tako i svoju profitabilnost, i centralne banke koja nastoji ograničiti kreditnu ekspanziju i izbjeći moguće potrese u gospodarstvu.

Nekada davno papirnati novac je bio samo zamjena za stvarno zlato no ubrzo su shvatili da im je potrebno više novaca nego što imaju zlata i onda su jednostavno počeli izdavati više novaca. Sve je u redu ukoliko se nikada ne dogodi da svi žele svoj novac istovremeno.

>>Legenda nogometa Eric Cantona poziva na rušenje bankarskog sustava: Sistem je izgrađen na bankama, ako želite srušiti sustav, srušite bank- "digni mo svoj novac"

Čak i danas vrlo je malo stvarnog novca (efektivnog) u obliku novčanica i kovanica. Većina postoji samo u računalu (poslovnim knjigama)
Ako pogledate prvi link u članku onda vam mora biti jasno kako Hrvatska preko banaka ne posjeduje nikakvu moć, jer je prodala svoje banke. Znači nema potencijal kreirati svoj novac. Sav novac koji se ulaže i deponira u banke Hrvat ulaže u inozemstvo. Postavlja se pitanje zašto su banke u tako kratkom roku prodane, što podsjeća na samoubilački čin.

No dobro, jedan nogometna legenda(drugi link) daje odgovor... dignite svoj novac... i dajte ga kome želite. Uvijek je moguće dići svoj navac i dati ga jednoj novoj banci koja će svoju dobit ulagati opet u Hrvatsku.
[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 6:06 pm

Tajni dokument Hrvatske narodne banke dokazuje projektiranu pljačku banaka
Jan 03, 2007 at 03:55 PM
DOKUMENT HRVATSKE NARODNE BANKE DOKAZUJE KAKO JE KOMUNISTIČKA ELITA U VRIJEME TZV. „DEMOKRATSKE TRANZICIJE“ PROJEKTIRALA, ORGANIZIRALA I PROVELA PLJAČKU BANAKA U HRVATSKOJ I NA TAJ NAČIN OMOGUĆILA TRANSFER FINANCIJSKE MOĆI NA NOVU (STARU) TEHNOMENADŽERSKU ELITU


Pljačka banaka omogućila je opstanak bivše komunističke elite na pozicijama političke, financijske i ekonomske moći te uspostavu usporednih centara moći u državi


Potkraj osamdeseti godina dvadesetoga stoljeća vrh Komunističke partije Hrvatske izradio je tajni partijski projekt prema kojemu je nakon predaje političke vlasti u Hrvatskoj mogućoj novoj vlasti nakon što se održe demokratski izbori, financijsku moć u državi trebala preuzeti upravo bivša komunistička ekonomska elita, koju smo kasnije u prvoj polovici 90ih godina dvadesetoga stoljeća prepoznali kao tzv. tehnomenadžere. Većina financijske moći tada jugoslavenske republike Hrvatske nalazila se u rukama tada komunističkih banaka i velikih društvenih poduzeća, koja su uglavnom i bila osnivači tadašnjih banaka. Bilo je potpuno izvjesno da, ukolko se nešto ne poduzme, nakon moguće smjene vlasti i dolaska na vlast novih političkih opcija, komunistička elita ostala bi bez svojih poluga moći – banaka i društvenih poduzeća. Stoga je partijski vrh osmislio projekt pljačke hrvatskih banaka i društvenih poduzeća, a ao što je malo poznato neke od najbogatijih hrvatskih banaka privatizirane su i prije privatizacije, prije nego li je to uopće bilo zakonski moguće. Radilo se, zapravo, o početku ustrojavanja paralelnog sustava moći i usporednih centara moć i odlučivanja u državi. Kasniji procesi kojima smo bili svjedoci u Hrvatskoj samo su posljedica ovog projekta.


Dokument HNB-a koji dokazuje uspostavu usporednih centara moći projektom pljačke banaka


Dopisom Hrvatskog sabora klasa 021-12/05-09/03, ur broj 6511-15-03 od 15. travnja 2005 godine dostavljen je Hrvatskoj narodnoj banci Zaključak Hrvatskog sabora kojim je Hrvatska narodna banka obvezana da u roku od 90 dana Hrvatskom saboru dostavi za svaku pojedinu banku Izvješće o procesu osnivanja, odnosno preoblikovanja banke u dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje je provedeno na temelju jugoslavenskog Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama i o promjenama vlasničke strukture tih banaka. Samo dva mjeseca kasnije 18. srpnja 2005. guverner HNB-a Željko Rohatinski dostavio je Hrvatskom saboru dokument pod naslovom „Izvješće o procesu osnivanja odnosno preoblikovanja banaka u dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću, koji je proveden na temelju Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama („Službeni list SFRJ“, br 10/1989, 40/1989, 87/1989, 18/1990 i 72/1990) za svaku banku pojedinačno i o promjenama vlasničke strukture tih banaka“.


Pljačka banaka – po jugoslavenskim zakonima


U izvješću se detaljno opisuje način na koji su nastale banke u Hrvatskoj, kao i zakoni na temelju kojih je bilo moguć osnivanje banaka u Hrvatskoj potkraj osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. „Proces osnivanja odnosno preoblikovanja banaka u dionička društva prema Zakonu vezan je uz postupak usklađivanja organizacije, samoupravnih općih akata i načina poslovanja banaka koje su u vrijeme donošenja Zakona poslovale na način i u organizacijskom obliku utvrđenom Zakonom o osnovama bankarskog i kreditnog sistema, a koji je donošenjem Zakona prestao važiti. Ovim se izvješćem obrazlaže tadašnji zakonski okvir za osnivanje banke, uz poseban osvrt na prijelazne i završne odredbe Zakona kojim je bio definiran proces, odnosno postupak i zakonski rokovi za usklađivanje organizacije, poslovanja i samoupravnih općih akta banke, te osnivanje banke u skladu sa Zakonom, uz navođenje svake pojedine banke osnovane odnosno preoblikovane u dioničko društvo na temelju Zakona“. Više je nego očito kako su pripadnici komunističke ekonomske financijske elite u godnama kada su političke promjene u Hrvatskoj bile potpuno izvjesne, te je postojala opasnost d tadašnja politička elita izgubi političku moć, izvršili kadrovsko i organizacijsko restrukturiranje kako bi zadržali pozicije financijske moći i nakon gubitka političke vlasti. Potkraj osamdesetih godina dvadesrtog stoljeća prionuli su zahtjevnom projektu protuzakonitog stjecanja vlasništva i kontrole nad hrvatskim financijskim sustavom, osoito nad hrvatskim bankama. To i objašnjava činjenicu kako je moguće da se na čelu vodećih hrvatskih banaka i nakon političkih promjena nalaze provjereni kadrovi pripadnici nekadašnje komunističke elite, koji su se nakon političkih promjena (koje su zapravo samo maska) nazvali „tehnomenadžerima“, a bili su predvođeni „hrvatskim“ premijerima u osamostaljenoj Hrvatskoj: Nikicom Valentićem, Zlatkom Matešom, Hrvojem Šarinićem, Franjom Gregurićem. Upravo su ti premijeri tijekom devedesetih godina dvaesetog stoljeća omogućili komunističkoj eliti (kojoj su i sami pripadali i vodili je poput Gregurića) zadržavanje pozicija financijske moći i legalizirali su veliku financijsku pljačku koju je ta elita provela u vrijeme političke i ekonomske tranzicije u Hrvatskoj.


Uprave banaka krivotvorile su podatke o slijedu vlasništva nad dionicama banaka


Od ovog Izvjeća Hrvatske narodne banke problematična je u najvećem dijelu metodologija i način na koji je HNB dolazila do podataka na temelju kojih je sastavljala ovakvo izvješće, što dakako dovodi u pitanje vjerodostojnost o onom dijelu Izvješća u kojem se govori o slijedu vlasništva nad dionicama tih banaka. Naime, HNB je Izvješće sastavljala na temelju podataka koje je dobila od uprava poslovnih banaka u Hrvatskoj, a upravo su uprave banaka izravno zainteresirane za prikrivanje podataka o pravim vlasnicima i slijedu vlasničkih prava na dionicama banaka kojima se nalaze na čelu. Kao što je to slučaj sa, primjerice, Zagrebačkom bankom. „Objedinjeni podatci su potvrđeni ili djelimično korigirani od strane banaka samih. Napominjemo da se odstupanja prije svega odnose na podatke koje Hrvatska narodna banka nije prikupljala na temelju svojih izravnih zakonskih ovlasti kojima se uređuje nadzor poslovanja banaka“. Drugim riječima, iako je HNB imala izravni zaključak Hrvatskog sabora z provođenje ovakvog nadzora i podnošenje Izvješća, guverner HNB-a Željko Rohatinski odabrao je surađivati s upravama banaka i njima prepustiti de facto izradu ovog izvješća. Odnosno, HNB je sastavljala izvješće na temelju podataka koje su joj dosavile uprave banaka, dok j guverner HNB-a odbi poslužiti se zakonskim ovlastima i ispuniti zakonske obveze HNB-a, tepodatci nisu prikupljani u skladu sa zakonskim ovlastima HNB-a što Rohatinski izravno i priznaje u svojem izvješću Hrvatskom saboru.


Dokumenti o pljački hrvatskih banaka – u Beogradu?


Podatak koji svakako dokazuje kako je financijska pljačka banaka i preustrojavanje i oraniziranje paralelnih centara moći u državi zapravo pomno projektirani proces vođen od strane nekadašnje komunističke elite, jest činjenica da je cijeli proces preustroja hrvatskih banaka vođen i koordiniran u Beogradu po tadašnim jugoslavenskim zakonima. Cijeli je proces, naravno, potvrdila i prva hvatska Vlada 1990. godine, koja je tada još mogla spriječiti kobne posljedice ovakvog procesa. A tko su bili ključni ljudi u toj Vladi? Naravno premijer je tada bio Stjepan Mesić, pripadnik nekadašnje elite, sada visoki dužnosnik novonastupajuće vlasti. Proces osnivanja banaka u Hrvatskoj odobravan je vođen u sjedištu Narodne banke Jugoslavije u Beogradu. Na taj način onemogućeno je doći do izvorne dokumentacije o tom procesu jer se sva ta dokumentacija nalazi negdje u Beogradu, a sasvim je sigurno da pojedini moćnici znaju gdje se i kod koga danas krije ta dokumentacija. „Proces osnivanja odnosno preoblikovanja banaka koje su predmet ovoga izvješća dovršen je u 1989. godini. Kako je o dozvoli za osnivanje banke prema Zakonu, do osamostaljivanja Republike Hrvatske, odlučivala tadašnja Narodna banka Jugoslavije, Hrvatska narodna banka ne može navesti sve pojedinosti o osnivanju odnosno preoblikovanju svake pojedine banke“. Ono što je, međutim, guverner HNB-a Rohatnski propustio navesti u ovom dijelu Izvješća jest činjenica da je upravo on sudjelovao u projektu kojega je u vrijeme komunizma vodio Ekonomski institut u Zagrebu po nalogu tadašnjeg vrha Komunističke partije Hrvatske na čelu sa Ivicom Račanom. Prema tome, Rohatinski je znao i detalje toga plana preustrojavanja financijskih centara moći u Hrvatskoj, jer je i sam sudjelovao u projektiranju ekonomskih promjena u procesu tzv. demokratske tranzicije.


Mesićeva Vlada nastavila kontinuitet projektirane bankarske pljačke


Međutim, usprkos manjkavostima i namještenim podatcima Izvješće guvernera Rohatinskog otkriva brojne zanimljive detalje o načinu ustrojavanja usporednih centara financijske moći u Hrvatskoj. Nova je Vlada pod vodstvom tadašnjeg premijera Stjepana Mesića (a podsjetimo nakon njega na to je mjesto došao Josip Manolić, koji je nastavio taj isti projekt i pripadao je nekadašnjoj komunističkoj eliti kao visoki djelatni komunističkih obavještajnih služba u Jugoslaviji) jednostavno nastavila kontinuitet po tada postojećim financijskim i bankarskim zakonima i propisima već raspadajuće Jugoslavije. To je, naravno, bio jedna od glavnih elemenata dogovora odlazeće i nastupajuće vladajuće elite, čime je mogućen kntinuitet kadrova i kontinuitet financijske moći u rukama bivše komunističke elite. Mesićeva Vlada je jednosavno, bez ikakve stvarne ekonomske i pravne opravdanosti, odobrila poslovanje banaka i financijskih institucija po dotadašnjim jugoslavenskim zakonima, što dokazuje i Izvješće guvernera Rohatinskog Hrvatskom saboru 2005. godine. Osim toga, ta činjenica dokazuje i tvrdnju kako se nakon političkih promjena i nastupanja nove vlasti u stvari ništa nije izmjenilo jer je komunistička elita zadržala pozicije ekonomske i financijske moći u zemlji, čime je izravno pod kontrolom držala i državu i političku vlast u zemlji koju je mogla ucjenjivati bankarskim kreditima koje je Vlada tada uzimala od poslovnih banaka kao i ekonomskom krizom u zemlji koju su mogli izazvati jer su držali pod kontrolom sva velika državna (tada još društvena) poduzeća. „Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama („Službeni list SFRJ“, br 10/189, 40/1989, 87/1989, 18/1990 i 72/1990) preuzela je Repubika Hrvatska kao republički zakon na temelju Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni (Narodne novine br 53/1991). Zakon je prestao važiti donošenjem Zakona o bankama i štedionicama (Narodne novine br 94/1993), osim odredaba članaka 39. do 49. a) .... za koje je utvrđeno da će prestati važiti stupanjem na snagu Zakona o trgovačkim društvima“. Znači, ne samo da je Mesićeva Vlada 1990. osigurala kontinuitet pljačke i komunstičkog reorganiziranja i preustroja financijskih centara moći, nego su zakoni i propisi koji su omogućavali taj projekt ostali na snazi pune tri godine sve do 1993. godine, koliko je itrebalo financijskoj eliti za reorganzaciju i stabilizaciju u novonastalim organizacijskim oblicima i političkim i ekonomskim uvjetima koje je nametala tzv. demokratska tranzicija. To dokazuje i činjenica da su iz procesa privatizacije koji je započeo početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća banke bile u potpunosti izuzete, te se ti zakonski propisi nisu odnosili na banke, niti je Vlada bila ovlaštena u bilo kojem trenutku za prodaju i privatizaciju banaka. To su u sjeni izvele financijske elite proizašle iz nekadašnje komunističke političke elite. Naravno i nova politička elita u kojoj se na ključnim pozicijama našao značajan broj pripadnika komunističke elite, sudjelovale su u takvm kriminalnom procesu. Zato u Hrvatskoj i možemo govoriti, nakon svega, o vladavini političke i financijske oligarhije koja se institucijama demokratskog sustava suži samo za prikrivanje stvarne oligarhijske priprode političkog režima i financijske elite. Radi se o oligarhiji koja je zloupotrebom demokratskih instrumenata uzurpirala političku vlast i financijsku moć u zemlji, te na taj način kontrolira i upravlja procesima u državi. „Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, koji je donesen u travnju 1991., nije se odnosio na banke. U vrijeme donošenja ovog zakona banke su već bile osnovane i poslovale kao dionička društva“, navodi se u izvješću HNB-a Hrvatskom saboru.


Banke osnovane kao dionička društva 1989. godine


Izvješće HNB-a o načinu osnivanja hrvatskih banaka, zapravo, razotkriva najstrože čuvanu tajnu hrvatske tranzicije, tajnu o preustrojavanju centara financijske moći u Hrvatskoj, koja je skrivana preko desetljeće i pol od hrvatskih građana. Drugim riječima, upravo ovaj dokument Hrvatske narodne banke predstavlja ključni dokaz o stvaranju instrumenata i razina usporedne vlasti u Hrvatskoj od 1989. godine do danas. I ne samo to. Ovaj dokument na izvjestan način skriva šifru tajne zaduživanja hrvatske države od njezina osamostaljivanja do danas, ali i zaduživanja koje je Republka Hrvatska preuzela od bivše Jugoslavije. U razrješavanju problema ovakve reorganizacije i preustroja hrvatskih banaka, krije se i konačno rješenje problema hrvatskog državnog duga, posebno prema navodnim inozemnim kreditorima. Sav novac od tih tzv. inozemnih kredita Republika Hrvatska povlačila je preko komercijalnih banaka koje su sudjelovale u ovom procesu preustroja koji opisuje doument Hrvatske narodne banke. Banke koje su osnovane kao dionička društva u 1989. godini (ili su preoblikovane u dionička društva): Privredna banka Zagreb, Zagrebačka banka, Slavonska banka, Splitska banka, Riječka banka, Sisačka banka, Dubrovačka banka, Varaždinska banka, Vukovarska banka, Županjska banka, Jadranska banka Šibenik, Dalmatinska banka Zadar, Karlovačka banka, Istarska kreditna banka, Požeška banka, Komercijalna banka Zagreb, Vinkovačka banka, Međimurska banka, Istarska banka, Bjelovarska banka, Ljubljanska banka – Podravska banka Koprivnica (kasnije Podravska banka), Samoborska banka. Zanimljiv je i podatak da je većina tih banaka tijekom kasnijih godina završila ili u stečaju, ili u sanaciji, ili se spojila sa većim bankama. I u tim spajanjima, stečajevima i sanacijama, naravno, nestajala je poslovna i fnancijska dokumentacija iz prethodnog razdoblja, a upravo je ta dokumentacija mogla dokazati na koji su način financirane operacije nove, u biti stare, financijske elite u Hrvatskoj.


Što je utvrdila Hrvatska narodna banka?


Hrvatska narodna banka pokušala je i svojim zaključcima u navedenom Izvješću Hrvatskom saboru, zapravo, prikriti pravo stanje stvari i dati pokriće bankarsom kriminalu u Hrvatskoj. Upravo HNB već godinama priječi jednu opsežniju i detaljniju istragu i nadzor u komercijalnim bankama u Hrvatskoj, štiteći tako interese kapitala skrivenih centara moći iza kojih se krije nekadašnja komunistička, sada tehnomenadžerska elita. „Slijedom navedenog razvidno je:

- da se kroz postupak usklađivanja i osnivanja banaka kao dioničkih društava, u skladu sa odredbama Zakona, rješavalo i pitanje sljedništva za obveze banaka nastalih na temelju starog Zakona;

- da su banke osnovane prema odredbama starog zakona (Zakon o osnovama bankarskog i kreditnog sistema) koje su svoju organizaciju, poslovanje i samoupravne opće akte uskladile s odredbama Zakona, te od tadašnje Narodne banke jugoslavije dobile dozvolu za osnivanje banke kao dioničkog društva i upisale se u sudske registre, nastavile svoje poslovanje kao banke dionička društva;

- da je specifičnost osnivanja tih banaka kao dioničkih društava vezana uz činjenicu da su te banke poslovale u vrijeme donošenja Zakona na način i u organizacijskim oblicima utvrenim starim zakonom, te da su trebale provesti postupak usklađivanja s odredbama Zakona i dobiti dozvolu za osnivanje banke u skladu sa Zakonom kako bi mogle nastaviti poslovati uz uvjete utvrđene Zakonom;

- da su se srestva u fondovima postojćih banaka koje su svoju organizaciju, poslovanje i samoupravne opće akte usklađivale s dredbama Zakona, mogla koristiti za formiranje osnivakog fonda nove banke koja se osnivala u skladu sa Zakonom;

- da su društvene pravne osobe kao dotadašnji osnovači banaka koji su prihvatili odluku o osnivanju banke i u osnivački fond banke unijeli sredstva oja su imali u fondovima postojećih banaka, sve u skladu sa odlukom o osnivanju banke kojom se utvrđivao status osnivača banke, stjecali pravo na upravljanje bankom u visini sredstava uloženih u osnivački fond banke te ostala prava i obveze utvrđene odlukom o osnivanju banke, odnosno statutom banke;

- da su svojstvo osnivača, u skladu sa odlukom o osnivanju banke, odnosno statutom banke, mogle steći i druge osobe koje su uložile sredstva u osnivački fond banke i prihvatile odluku o osnivanju banke“.


Međutim, istovremeno, HNB odbija provesti nadzor kako je moguće da su u nekim bankama kroz određeno vrijeme uprave krivotvorile knjige dioničara i ilegalno razvlastile osnivače banaka i oduzele im njihova osnivačka i dioničarska, vlasnička prava, bez ikakve pravne osnove. Takav je slučaj sa Zagrebačkom bankom, protiv koje se po toj osnovni vodi nekoliko postupaka, od kojih su najveći Kčinari protiv ZABE i Gavrilović protiv ZABE.


U procesu preustroja banaka u Hrvatskoj 1989. – 1993. opljačkano preko 28 milijarda eura


Prema nekim podatcima i analizama ukupan iznos opljačkanih sredstava za koja je oštećena Republika Hrvatska i neke pravne i fizičke osobe, u procesu preustrja hrvatskih banaka od 1989. – 1993. godine, iznosi preko 28 milijarda eura, samo po toj osnovi. To je zaravo inicijalni kapital kojega je hrvatska financijska elita opljakala početkom tzv. demokratske tranzicije i sve kasnije njihove financijske i druge operacije u zemlji i inozemstvu zapravo predstavljaju slijed toga organiziranog kriminala pod najvišim pokroviteljstvom hrvatske političke i financijske oligarhije. Hrvatska narodna banka i Hrvatski sabor pokušali su ovim blijedim i nepotpunim Izvješće učiniti korak dalje ka osiguravanju stečenih financijskih dobara hvatskoj financijskoj oligarhiji. Međutim, u tom rocesu, kao i u mnogim procesima tzv. demoratske tranzicije u Hrvatskoj, nismo još čuli posljednje. Za hrvatske financijske oligarhe svakako je opasno što se sa protokom vremena sve više i više dokumentacije pojavljuje u javnosti, brojni tajni spisi dolaze u ruke novinarima i javnost ima priliku procjenjivati i razmišljati o svemu što se događalo i događa u Hrvatsoj. A to financijskoj eliti nikako ne odgovara, jer bi prije ili kasnije mogli ostati bez ilegalno stečenih bogatstava i povlastica te pozicja moći u kojima su se uljuljali uvjereni kako ih nitko nikada neće srušiti.

Istraživanje o kriminalu u Zagrebačkoj banci je objavljeno u tjedniku Hrvatsko slovo potkraj lipnja i u prvoj polovici srpnja 2004. godine. Nakon objave dokumenata i ovih tekstova Vlada je pokrenula istragu o cijelom slučaju koja je kasnije obustavljena. Trenutno zagrebački obrtnik Paško Kačinari sam vodi istražni postupak pred nadležnim sudom za utvrđivanje činjenica i poništavanje nezakonite pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke.

Domagoj Margetić

[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 6:11 pm

Povjerljiva dokumentacija Zagrebačke banke otkriva tajne hrvatske pretvorbe i privatizacije

Barbić, Luković, Čović, Miladin i ostali osmislili su kriminalni model pretvorbe i privatizacije

Dokumenti koje je Uprava Zagrebačke banke godinama skrivala, a dijelom i uništila, otkrivaju najveću tajnu hrvatske pretvorbe i privatizacije. Naime, iako se do sada smatralo u javnosti da je središte kriminala u pretvorbi i privatizaciji Hrvatski fond za privatizaciju, dokumentacija Zagrebačke banke dokazuje kako je prije osnivanja Hrvatskog fonda za privatizaciju procesom pretvorbe i privatizacije rukovodila uska skupina financijskih i ekonomskih moćnika, pripadnika bivše komunističke elite, unutar organizacijske strukture Zagrebačke banke.

Tajna radna skupina za pretvorbu i privatizaciju

Obzirom da je potkraj 1980.-ih godina komunistička financijska elita bila svjesna predstojeće političke, društvene i ekonomske tranzicije, njezini su pripadnici užurbano pripremali tehnologiju zadržavanja pozicija financijske i ekonomske moći u državi. Kako bi zadržali pozicije moći, pripadnici komunističke ekonomske elite bili su svjesni da moraju preuzeti potpunu (i vlasničku) kontrolu nad strateškim financijskim i ekonomskim institucijama u Hrvatskoj. Zagrebačka banka već je tada bila jedan od ključnih centara financijske moći, i upravo se stoga oko nje formirala jedna od najmoćnijih elita u Hrvatskoj do danas - tehnomenadžerska elita, koja je rukovodila svim ekonomskim procesima u državi do danas.


Tada su, naravno, morali osmisliti projekt kako preuzeti vlasništvo strateške imovine, bez rizika da to učini netko tko nije pripadnik te iste elite. Zagrebačka banka bila je središte planiranja tih procesa. Naime, upravo je u Zagrebačkoj banci i njezinim organizacijskim strukturama projektiran kriminalni model pretvorbe i privatizacije koji je komunističkoj financijskoj eliti omogućio zadržavanje pozicija moći i restrukturiranje u novim društvenim i političkim uvjetima. Radnu skupinu koja je projektirala model kriminalne pretvorbe i privatizacije predvodili su Jakša Barbić, Franjo Luković, Đuro Miladin i Željko Čović. kako tada nije postojala niti jedna formalna institucija koja je bila zadužena za provedbu pretvorbe i privatizacije taj je posao u tajnosti odrađivan preko Zagrebačke banke.

Lukovićeva Odluka od 12. lipnja 1991.

Nakon što je prethodno dobio neograničene ovlasti upravljanja Zagrebačkom bankom od strane predsjednika Skupštine dioničara Vjekoslava Srba, Franjo Luković uspostavio je takvu organizaciju Banke, koja je njemu i suradnicima omogućila vodeće pozicije u procesu pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj. Zagrebačka banka tih je godina u dogovoru sa tehnomenadžerskom strukturom u "novoj" prvo Mesićevoj, potom Manolićevoj, pa Gregurićevoj Vladi, preuzela ulogu projektanta i institucije za provedbu pretvorbe i privatizacije. Taj se proces odvijao u strogoj tajnosti i pod pokroviteljstvom političke elite proizašle uglavnom iz redova starih komunističkih tajnih služba (kojima su pripadali prvi premijeri u neovisnoj Hrvatskoj: Stjepan Mesić, Josip Manolić i Franjo Gregurić).


Na tragu dogovora sa tadašnjom Vladom Franjo Luković je 12. lipnja 1991. godine donio "Odluku o mezoorganizaciji Zagrebačke banke", koja je ustrojila posebne, specifične, tajne službe koje su u ime i za račun vladajuće elite obavljale poslove pretvorbe i privatizacije u prvim godinama nakon 1990. godine, a prije samog osnivanja i ustrojavanja, te početka rada Hrvatskog fonda za privatizaciju. U to vrijeme, svi elaborati o pretvorbi, te projekti i elaborati za privatizaciju pojedinih poduzeća u tajnosti su izrađivani u Zagrebačkoj banci pod izravnim nadzorom i rukovođenjem Lukovića, Barbića, Miladina i Čovića.


Ovu je Odluku Franjo Luković donio na temelju "Čovićevog projekta" iz lipnja 1991. godine, međutim, u Lukovićevoj Odluci dodatno se operativno razrađuje "Čovićev projekt" i cijela, detaljna organizacijska shema Zagrebačke banke potpuno prilagođena njezinoj ulozi i zadaći u pretvorbi i privatizaciji. Takvom organizacijom, koju je uspostavio Luković na temelju "Čovićeva projekta" ZABA je postala glavna institucija zadužena za pretvorbu i privatizaciju u državi, u prvim godinama toga procesa, kada javnost nije niti znala da se u sjeni raspada Jugoslavije i početka Domovinskog rata odigrava ovaj kriminalni i prljačkaški proces, kojim je rukovodila tehnomenadžerska elita proizašla iz bivše komunističke elite, posebno iz komunističkih obavještajnih služba.


U prvom krugu, privatizirana su ona poduzeća i financijske institucije za koje su pripadnici tehnomenadžerske elite pokazivali najveći interes. Taj posao je, prema jednom tajnom hodogramu, kojeg su izradili Luković i Barbić, trebalo odraditi do sredine 1993. godine, jer će tada već u državi funkcionirati službena državna institucija zadužena za privatizaciju, te će biti omogućeno i građanima kupovanje dionica i ulazak u vlasničku strukturu poduzeća. Istovremeno, Luković i Barbić osmišljavali su projekt koji im je i u tom krugu privatizacije, kada pravo kupnje dionica javno i zakonski dobiju i građani, omogućio projektiranje nove vlasničke strukture u strateški važnim poduzećima i financijskim institucijama. Elita okupljena oko Zagrebačke banke i nakon 1993. u potpunosti je kontrolirala proces.

Službena tajna: Direkcija za kreditiranje IV

Kao što smo već pisali, "Čovićev projekt" sadržavao je niz mehanizama kontrole nastajanja nove vlasničke strukture u hrvatskom gospodarstvu. Međutim, Lukovićeva Odluka temeljena na tom projektu bitno je razradila tu tehnologiju i omogućila apsolutno preuzimanje i kontrolu u hrvatskom gospodarskom i financijskom sustavu.


U cilju provedbe zacrtanih ciljeva u pretvorbi i privatizaciji Franjo Luković je svojom Odlukom Sektor kreditiranja poduzeća i drugih pravnih osoba podijelio na tri javne direkcije i tri tajne direkcije koje su djelovale u strogoj tajnosti, njihovo je postojanje prema Lukovićevoj Odluci predstavljalo službenu tajnu, a u tim direkcijama poslovanjem su rukovodili kadrovi od osobnog povjerenja Franje Lukovića i njemu najbližih suradnika.


Prva od tih "tajnih direkcija" bila je Direkcija za kreditiranje IV.


Direkcija za kreditiranje IV bila je zadužena za rizična poduzeća, poduzeća u sanaciji i pred stečajem. Drugim riječima, upravo preko te Direkcije iz pojedinih se poduzeća izvlačila i nezakonito preknjižavala vrijedna imovina tih poduzeća, kao i dionice kojih je takvo poduzeće bilo vlasnik. Takve su se dionice preknjižavale na fizičke osobe koje su odabirali u Upravi Zagrebačke banke, dok su se nekretnine preknjižavale u vlasništvo Zagrebačke banke, iako to nigdje nije prikazivano u službenoj poslovnoj dokumentaciji. Osim toga, upravo je ova Direkcija radila famozne sanacijske programe za pojedina poduzeća, a sastavni dio sanacije bilo je i preuzimanje strateške i vrijedne imovine koju su takva poduzeća često posjedovala. U ovoj organizacijskoj jedinici Zagrebačke banke Lukovićevi su ljudi projektirali stečaj najvrijednijih poduzeća u Hrvatskoj, ciljanim stečajem u koji je ZABA doslovno "gurnula" mnoga poduzeća koja su se mogla revitalizirati i opstati na hrvatskom tržištu. Međutim, Uprava Zagrebačke banke projektirano je takva poduzeća tjerala u stečaj kako bi se domogla njihove imovine (u nekretninama i dionicama). Često su takvu imovinu činila i nenaplaćena i neproknjižena potraživanja tih poduzeća iz trećih zemalja, koja su po pojedinom poduzeću znala prelaziti i iznose od stotinjak milijuna dolara. Zagrebačka banka bi preuzela ta potraživanja, a novac je nakon naplate uglavnom transferiran na strane račune pod Lukovićevom i kontrolom drugih njegovih suradnika.


Takva pljačka pojedinih poduzeća bila je prikrivena u formi "prisilne nagodbe" o podmirenju obveza između pojedinih poduzeća i Banke, raznih sanacijskih programa i programa ozdravljenja poduzeća, za što je bila zadužena ova Direkcija. Nerijetko, poduzeća uopće nisu niti bila dužna Zagrebačkoj banci bilo kakve obveze, međutim, svejedno se išlo u prisilnu naplatu na temelju fiktivnih potraživanja i krivotvorenih ugovora.


Takve poslove unutar Direkcije za kreditiranje IV dokazuje i Lukovićeva odluka, prema kojoj je ova organizacijska jedinica ZABE bila zadužena za: obrađuje zahtjeve za sanaciju ili inicira sanaciju poduzeća ili dijela poduzeća; analizira poslovanje poduzeća u sanaciji ili pred stečajem, ocjenjuje rizičnost i opravdanost namjeravanih ulaganja sredstava Banke za sanaciju poduzeća; predlaže mjere sanacije i poslovnog ozdravljenja poduzeća; predlaže postupak prisilne nagodbe te obavlja poslove u svezi sa zaključenjem postupka prisilne nagodbe.

Službena tajna: Direkcija V

Ova je Direkcija bila zadužena za stečajne pljačke, jednostavno rečeno. Naime, u postupcima stečajeva vrijednih poduzeća, zagrebačka banka je sebi u dogovoru sa Vladom i pravosuđem (prije svega Trgovačkim sudovima) osigurala prioritetnu poziciju koja je omogućavala Zagrebačkoj banci prisvajanje i oduzimanje najvrijednije, strateške imovine poduzeća, prije provedbe samogh postupka stečaja. Tijekom stečajnog postupka uništavala se poslovna dokumentacija poduzeća, kako o ovakvim malverzacijama i pljačkama koje je provodila Uprava Zagrebačke banke ne bi ostao nikakav materijalni trag, koji bi mogao ugroziti interese Banke.


Upravo preko ove tajne Direkcije novac i imovina opljačkana od poduzeća u stečaju završavala je u rukama financijskih moćnika iz Uprave Zagrebačke banke. Novac koji je kroz prisilne stečajeve završavao u rukama Franje Lukovića i njegovih suradnika, upravo je ova Direkcija prebacivala u inozemstvo.


Nekretnine stečene kroz ovako projektirane stečajeve Zagrebačka je banka "prodavala" isključivo ljudima od povjerenja koji su (i njihova poduzeća) bili pod kontrolom Zagrebačke banke. Upravo prema modelu privatizacijskih povjerenika, koji sam opisao u jednom članku, Zagrebačka banka, odnosno njezina Uprava na čelu sa Franjom Lukovićem imali su mrežu od osamdesetak povjerenika kojima se pod posebnim uvjetima prodavala imovina preuzeta u projektiranim stečajevima. Naravno, takve fiktivne prodaje bile su ugovorene pod posebnim uvjetima, a zapravo se radilo o tajnim ugovorima prema kojima "novi vlasnici" stečenu imovinu samo čuvaju do daljnjega za nekog od članova tehnomenadžerske elite. Taj model funkcionira i danas. Samo na području Zagreba ZABA danas ima više desetaka takvih velikih povjerenika koji su u specijalnom, tajnom, ugovornom odnosu sa Franjom Lukovićem.


Prema Lukovićevoj odluci od 12. lipnja 1991., ova je Direkcija bila zadužena za operativnu provedbu sljedećih poslova: iniciranje i predlaganje postupka stečaja i likvidacije poduzeća; pripremanje stečajnog postupka i likvidacije (priprema dokumentacijske podloge i kontrola knjigovodstveno financijskog stanja bilance poduzeća u stečaju); analiza ekonomsko financijskog stanja poduzeća u stečaju te predlaganje mogućnosti preuzimanja duga (cesija) ili zaključenja prisilne nagodbe; popis potraživanja Banke koja ne ulaze u stečajnu masu poduzeća nego se naplaćuju prije stečaja; prijeboj potraživanja u stečajnom postupku; te ostali poslovi u svezi stečaja i likvidacije poduzeća i drugih pravnih osoba.


Treća tajna direkcija bio je Centar za ocjenu boniteta.

Inozemne operacije i tajni računi kod stranih banaka

Iako je "Čovićev projekt" predvidio ustrojavanje Sektora deviznih poslova koji bi se bavio inozemnim operacijama Zagrebačke banke i njezine Uprave, tek je Lukovićevom Odlukom taj projekt detaljno razrađen i osmišljena je tehnologijai izvlačenja novca iz Zagrebačke banke preko fiktivnih inozemnih operacija koje su se ostvarivale preko ovog Sektora.


U inozemnim operacijama osim banaka koje sam nabrojao u zadnjem članku, ZABINA Uprava izvlačila je novac preko tajnih računa u Berliner Handels und Frankfurter Banke (prema nekim podatcima samo na Lukovićevo ime kod te Banke je 1992. bilo položeno 20 milijuna njemačkih maraka; Bayerische Vereinsbank AG iz Minhena kod koje je na Lukovićevo ime bilo položeno 30 milijuna njemačkih maraka; DG Bank; Kreditanstalt Fuer Wiederaufbau, kod koje je Uprava ZABE na tajni račun pod posebnim zaporkama, sa četiri potpisnika imala položeno čak 100 milijuna njemačkih maraka; Union Bank of Switzerland; Swiss Bank Corporation, kod koje je Uprava ZABE na tajnom računu pod zaporkama sa četiri potpisnika imala položeno 20 milijuna švicarskih franaka; Credit Suisse, kod koje je na ime Željka Čovića bilo položeno 10 milijuna švicarskih franaka i Nordbanken u Stockholmu kod koje je Uprava Zagrebačke banke na tajnom računu imala položeno 25 milijuna švedskih kruna.


Od kuda Lukoviću i partnerima ovaj novac? Priljev novca nije bio osiguran samo kroz inozemne operacije izvlačenja novca iz Zagrebačke banke. Tajni podatci ZABE otkrivaju puno skandaloznije detalje o velikoj pljački koju su proveli ti moćni hrvatski oligarsi.


Naime, od 1990. godine do 1992. godine Zagrebačka banka pojavljivala se kao tajni koordinator inozemnog zaduživanja pojedinih jugoslavenskih republika. Tako su se u tajnosti preko Zagrebačke banke u te dvije godine zaduživale Hrvatska, Slovenija, Srbija, BiH, Crna Gora i Makedonija. Krajem 1992. te su države bile i dalje u tajnom dužničkom odnosu prema Zagrebačkoj banci na temelju preostalih, nevraćenih starih dugova. Tako je Hrvatska bila dužna 51 milijun 694 tisuće američkih dolara; Slovenija 3 milijuna 18 tisuća američkih dolara, Srbija 16 milijuna 234 tisuće američkih dolara, BiH 8 milijuna 451 tisuću američkih dolara, Crna Gora 3 milijuna 643 tisuće američkih dolara i Makedonija 4 milijuna 664 tisuće američkih dolara.


Tijekom dvije godine koliko je bila jedan od tajnih kreditora jugoslavenskih republika Zagrebačka banka, uzimala je provizije od tih kredita, ali postojala je još jedna tajna koju ZABA skriva do danas. Naime, nikada nisu postojali konzorciji stranih kreditora jugo republika, pogotovo od 1990. do 1992. godine. Međutim, Uprava Zagrebačke banke je, novac koji je čuvala pokraden na stranim i tajnim računima, plasirala jugo republikama kako bi ga "oprala" u takvim financijskim operacijama. Bila je to idealna prilika i savršena tehnologija za pranje opljačkanog novca kojeg je ZABINA Uprava držala na tajnim ino računima. Stvarna zaduženost novonastalih država kod Zagrebačke banke bila je puno veća, pa je Uprava ZABE na čelu sa Franjom Lukovićem tim tajnim ugovorima o kreditima jednostavno ucjenjivala vlasti tih zemalja kako se ne bi pokrenuli određeni postupci za utvrđivanje kriminala u toj financijskoj kući.


Samo preko Holdinga Zagrebačke banke, nakon njegova osnutka, u inozemstvo je prebačeno 80 milijuna 88 tisuća 980 njemačkih maraka, koji je iznos kasnije završio na off shore računima pod nadzorom Franje Lukovića i njegovih suradnika. Dodatna su sredstva izvučena financijskim operacijama Uprave ZABE u poduzećima Industrogradnja, Šavrić, HUP Zagreb, Franck, Ledo, Astra i Hotel Intercontinental i to također tijekom 1992. godine. Te su godine bitne i zbog činjenice da je takvim financijskim operacijama Uprava Zagrebačke banke akumulirala na tajnim inozemnim računima više milijarda njemačkih maraka, s kojim sredstvima je kasnije sudjelovala u ekonomsko- financijskim operacijama u Hrvatskoj. Taj se novac, naime, kroz fiktivne konzorcijske investicije ponovno vraćao u Hrvatsku kroz fiktivne kreditne plasmane off shore poslovnih konzorcija, te je na taj način reinvestiranjem uz jamstva ZABE njezina Uprava uspjela ne samo "oprati" pokradeni novac, nego višestruko uvećati njegov iznos, ujedno kupujući strateške ekonomske resurse u zemlji. Začarani krug ekonomske moći bio je zatvoren nekadašnjom komunističkom oligarhijom, koja se "transformirala" u tehnomenadžersku elitu ekonomsko - političke tranzicije u Hrvatskoj.

Tajna Direkcija za poslove s inozemstvom

Iako je u Banci djelovao Sektor za devizne poslove, Luković je svojom Odlukom doradio "Čovićev projekt" i osnovao tajnu Direkciju za poslove s inozemstvom, preko koje su nadzirane ranije opisane operacije Uprave Zagrebačke banke.


U razdoblju od 1990. godine do 1992. godine preko ove je Direkcije u inozemstvo Uprava Zagrebačke banke prebacila više od 3,4 milijarda njemačkih maraka, za koje se do danas ne zna konačno odredište niti gdje je točno taj novac (kod koga?) završio.


I sama Lukovićeva Odluka neizravno priznaje o kakvom se modelu funkcioniranja radi. Naime Luković navodi kao jedan od ključnih zadataka ove tajne Direkcije "razradu novih financijskih tehnika i razrada njihove primjene kod nas", što se zapravo odnosi na prljave poslove ZABINE Uprave.


Prema Lukovićevoj Odluci ova je Direkcija obavljala neke od najtajnijih poslova unutar sustava Zagrebačke banke: praćenje i analiza kretanja na svjetskom financijskom tržištu, razvoj novih financijskih tehnika i razrada njihove primjene kod nas; upoznavanje potencijalnih stranih partnera sa mogućnostima ulaganja u Hrvatsku. Jedna od ključnih stavka u poslovanju ove Direkcije, naravno, morala je biti i suradnja sa fiktivnim stranim partnerima. Kako bi "legalizirali" takve, klasične poslove "pranja" novca, u Upravi ZABE taj su posao povjerili ovoj tajnoj Direkciji opisujući te poslovne aktivnosti kao: "usklađivanje izrade odgovarajućih akta, registraciju i druge poslove u svezi s formiranjem i početkom rada institucija u mještovitom vlasništvu sa stranim subjektima (koji se osnivaju u zemlji i inozemstvu)". U samoj ovoj stavci Luković, zapravo, priznaje svoju obmanu. Naime on kaže da se preko ove tajne Direkcije vode poslovi koordinacije sa stranim partnerima u određenim zajedničkim investicijama, međutim u istoj rečenici kaže kako se takve zajedničke investicije mogu voditi i sa subjektima koje oni sami osnuju u inozemstvu, a ovdje ih vode kao strane poslovne subjekte (što je formalno pravno točno, ali de facto se radi o tehnologiji pranja novca).


Drugi dio poslova ove Direkcije odnosio se na financijske operacije Uprave Zagrebačke banke u stranim financijskim institucijama, što je također bilo samo instrument kako je Lukovićeva Uprava tih godina izvlačila novac u inozemstvo fiktivno prikazujući tu pljačku kao investicije. "Direkcija obavlja poslove u svezi s radom i razvojem predstavničke mreže Banke u inozemstvu te institucija u kojima je Zagrebačka banka d.d. dioničar". U kasnijim poslovnim izvješćima i knjigama Uprava Zagrebačke banke nigdje nije službeno, na zakonit način i transparentno prikazala ovakve financijske operacije.


Međutim, upravo je ta Direkcija vodila poslove tajnog zaduživanja države u inozemstvu preko Zagrebačke banke. Luković u vojoj povjerljivoj odluci od 12. lipnja 1991. godine to izrijekom i potvrđuje: "Direkcija prati i sudjeluje u izradi međudržavnih, međubankovnih, međukomorskih i drugih aranžmana ekonomskih odnosa sa inozemstvom". Ovakvom tehnologijom tajnog i kriminalnog zaduživanja države u inozemstvu Franjo Luković si je osigurao nedodirljivu poziciju, jer u bilo kojem trenutku ZABA može blokirati funkcioniranje državnog financijsko - monetarnog sustava protestiranjem na naplatu dospjelih a neplaćenih obveza Republike Hrvatske prema Zagrebačkoj banci. To je jedan od glavnih razloga zbog čega se niti jedna Vlada nije usudila obračunati s kriminalom u "najvećoj hrvatskoj banci". Bojali su se ostvarenja Lukovićevih prijetnja da bi se u tom slučaju financijski sustav države urušio kao najslab ija kula od karata. Luković u šaci drži ključ bankrota države. Zato misli da je nedodirljiv. Bio je to vrlo lukav mehanizam osiguranja ilegalnih financijskih operacija u Zagrebačkoj banci od bilo kakvih zakonskih posljedica. Kreditima je, jednostavno, kupio Vladu i drži pod dospjelom hipotekom državu.


Ovakvu tehnologiju dokazuje i nastavak Lukovićeve tajne Odluke o mezoroganizaciji Zagrebačke banke. Naime unutar Direkcije za međunarodno financiranje Franjo Luković osnovao je malu i tajnu specijalnu grupu koja se bavila projektiranim zaduživanjem države preko Zagrebačke banke, kako bi se osigurala ovisnost državne administracije o suradnji sa Upravom Zagrebačke banke.


Bila je to Grupa za kredite međunarodnih financijskih institucija i međudržavne sporazume. Tajna klasifikacija poslova koje je obavljala ova (jedna od najtajnijih operativnih grupa u Zagrebačkoj banci) dokazuje izvan svake sumnje Lukovićev projekt ciljanog zaduživanja države preko ZABE kako bi se stvorio odnos ovisnosti o financijskom servisu Uprave Zagrebačke banke. Osim toga, potpuno je razvidno kako je u tim prvim godinama neovisnosti takvo zaduživanje države omogućeno spregom izvršne vlasti sa Lukovićevom Upravom u Banci. Naime, sva zaduživanja države u inozemstvu planirana su u ZABI, Zagrebačka banka je sastavljala kreditne ugovore za državu, radila plan naplata kredita, garancija po kreditu i kompletan servis koji je inače (da je postojao normalan državni sustav) trebalo za Republiku Hrvatsku raditi Ministarstvo financija. Međutim, očito da je grupa bivših premijera Mesić - Manolić - Gregurić odlučila sklopiti tajne aranžmane sa Lukovićem. Motiv za takvo postupanje bivših premijera može biti jedino materijalna dobit koju su ostvarivali iz ovakvih tajnih aranžmana sa Zagrebačkom bankom. Glavne zadaće ove tajne operativne gurpe u ZABI bile su: provjera odredba inokreditora i usklađivanje definitivnog teksta ugovora, zaključivanje ugovora s inokreditorom; plaćanja u inozemstvo; izrada plana naplate i otplate kredita, praćenje i evidentiranje naplate kredita.

Strogo povjerljivo: Specijalni odnosi s inozemstvom

Kako su rasli poslovi i financijske operacije iz ovog područja Uprava Zagrebačke banke morala je ojačati tajnu infrastrukturu koja se bavila provedbom ovakvih financijskih operacija. tako je Luković Odlukom osnovao još jednu tajnu organizacijsku jedinicu - Direkciju za specijalne aranžmane s inozemstvom i račune nerezidenata.


Čini se kako, usprkos nastojanju Franje Lukovića i suradnika da prikriju nezakonitosti u radu Zagrebačke banke, kao i organizirani bankarski kriminal pod krinkom bankarskog poslovanja, dokazi o velikoj pljački Hrvatske preko "najveće hrvatske banke" ipak izlaze "na svjetlo dana". Začuđujuće je, barem meni kao novinaru, da su Luković i suradnici, ipak, ostavili toliko pisanih i dokumentarnih tragova po kojima se sada može ući u trag kako opljačkanoj imovini, tako i novcu kojega su kroz desetljeće i pol izvukli preko Zagrebačke banke na svoje off shore račune. Danas mi je jedan kolega vrlo prepotentno rekao kako on ima "insajdersku informaciju" da se s postupkom istraga o ovakvim kriminalnim aktivnostima u pretvorbi i privatizaciji neće ići do kraja niti do velikih riba. Ali moj kolega, očito, ne razumije prirodu ovakvih procesa. Kada se jednom krene u njihovo procesuiranje to izaziva domino efekt. I tu ne može biti pošteđenih, niti istrage s nekakvim ograničenim učincima. Dokazi protiv Lukovića i njegove ekipe su više nego jasni. Pretvorba i privatizacija Zagrebačke banke ključ je za razbijanje kriminalne šifre pretvorbeno - privatizacijskih procesa u Hrvatskoj. A procesuiranje tog organiziranog bankarskog kriminala mora započeti prije ili kasnije. Bez obzira na posljedice.

Domagoj Margetić
[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 6:17 pm

Afera Muharemi: Teroristički bankari – Mesićevi tajni donatori

Apr 28, 2008 at 12:14 PM
Sudeći prema izjavama naših diplomatskih izvora kako iz Hrvatske, tako i visokopozicioniranih izvora iz Europske unije, te Sjedinjenih Američkih Država, „Afera Muharemi“ mogla bi imati ozbiljne posljedice za poziciju trenutnog predsjednika Republike Stjepana Mesića. Naime, prema tvrdnjama naših izvora, strane su obavještajne službe duže vrijeme pratile i nadzirale aktivnosti Amira Muharemija, ne samo kao zamjenika veleposlanice Mirjane Mladineo u sjedištu UN-a u New Yorku, već i na njegovim ranijim diplomatskim dužnostima, prvo kao pomoćnika Mesićeva savjetnika za nacionalnu sigurnost, a potom kao veleposlanika RH u Turskoj.

Komunikacija Mesić – Pacoli preko Turske

Čini se kako je upravo iz Turske Muharemi u ime i za račun Stjepana Mesića, a kako to svjedoči i naš izvor sa Zrinjevca, intenzivirao kontakte i odnose sa kriminalnim klanom pod vodstvom Bedžeta Pacolija, inače državljanina Švicarske, Kosova, koji navodno posjeduje i nezakonite hrvatske dokumente koje mu je prema Mesićevom nalogu osigurao Ivan Vučković, bivši djelatnik SDB-a i dugogodišnji Mesićev osobni tjelohranitelj.

Tako je tijekom Muharemijeva mandata na dužnosti veleposlanika Hrvatske u Turskoj, Stjepan Mesić komunikaciju sa Bedžetom Pacolijem preusmjerio upravo preko Muharemijevog ureda u Turskoj.

Inače, jedno od glavnih narko uporišta klana Qazima Osmanija također je u Turskoj, pa se može reći da je Muharemijevim odlaskom u Tursku Mesić „jednim udarcem ubio dvije muhe“.

Teroristička veza

Upravo je Bedžet Pacolu bio glavna veza mnogim islamističkim terorističkim grupacijama i pojedincima na Balkanu, sa vođama ekstremističkih terorističkih pokreta, posebno u Europi, gdje je Pacoli bio jedan od glavnih ljudi za vezu sa Muslimanskim bratstvom i njihovim tajnim projektom terorističkog rata, koji je otkriven u Švicarskoj, prilikom jedne od antiterorističkih akcija švicarskih vlasti, 7. studenog 2001. godine.

Akcija je tada bila usmjerena protiv jednog od najvažnijih, tajnih financijskih, logističkih središta islamističkig terorista na zapadu: Al Taqwa Bank u Luganu, koju je vodio Youssef Nada, čovjek za kojeg naš izvor tvrdi da je bio blisko povezan sa mnogim financijskim i „političkim“ operacijama koje je organizirao Bedžet Pacoli.

Razbijanje financijske terorističke mreže

Upravo preko ove financijske mreže, Pacoli i njegovi suradnici financirali su Stjepana Mesića i njegov dolazak na vlast, samo godinu dana prije policijske akcije u kojoj su švicarske vlasti pronašle neke od najtajnijih terorističkih projekata upravo u pretresima kako Al Taqwa Banke u Luganu, tako i privatnih prostorija direktora te banke Youssefa Nade.

I ta je akcija švicarskih vlasti provedena na izričito traženje Vlade SAD-a, neposredno nakon napada na SAD 9. rujna 2001., kako bi se razbila moćna teroristička financijska mreža.

Pacoli spašavao novac za teroriste preko Hrvatske

Dobro upućeni izvor tvrdi kako su tada financijska sredstva terorističke mreže dijelom spašena upravo preko Bedžeta Pacolija, koji ih je u dogovoru sa partnerima iz Hrvatske uspio prebaciti na tajne račune kod hrvatskih banaka, a zauzvrat je upravo Stjepanu Mesiću i njegovim suradnicima isplaćena pozamašna financisjka provizija.

Upravo preko ove terorističke banke u Švicarskoj vršeno je pranje novca za terorističke organizacije, posebno za Al Qaidu, od kojih su neke operacije pranja novca svoj trag vodile do vodećih hrvatskih banaka, ili njihovih banaka kćeri u Bosni i Hercegovini, kao što je to bio slučaj sa Zagrebačkom bankom.

Kasnije je i američki FBI vodio istragu o pranju terorističkog novca u kroz financijske operacije u Zagrebačkoj banci, odnosno njezinoj banci kćeri u BiH.

Naš izvor pretpostavlja da je upravo preko ove bankarske mreže u Hrvatskoj i BiH opran i prikriven teroristički novac, kojega je Pacoli u dogovoru sa Youssefom Nadom spašavao od antiterorističkih akcija u Švicarskoj.

Glavna kontakt osoba Bedžetu Pacoliju u to je vrijeme bio upravo Amir Muharemi, kako to danas tvrdi visoki izvor iz Ministarstva vanjskih poslova.

Tajni dokument nađen kod Pacolijevog prijatelja

Prilikom antiterorističke akcije u studenom 2001. godine, švicarske su vlasti kod terorističkog bankara Youssefa Nade, pronašli strogo povjerljivi dokument, svojevrsnu terorističku strategiju uspostave globalne islamističke vlade nazvan „Projekt“.

Dokument je nosio datum 1. prosinca 1982. godine, a sastojao se od strategije u dvanaest točaka „kako uspostaviti globalnu islamističku vlast“.

Glavni programski dokument globalnog terorizma

Prema samom svjedočenju Youssufa Nade, „Projekt“ se razlikuje od uobičajene ekstremističke islamističke retorike „Smrt SAD-u!“ „Smrt Izraelu!“, koje teroristi obično koriste.

U ovom tajnom „Projektu“ ovakva je teroristička retorika zamijenjena fleksibilnim, višefaznim, dugoročnim pristupom „kulturnoj invaziji“ Zapada. Više od dva desetljeća ovaj je tajni dokument za islamističke terorističke organizacije predstavljao jedan od glavnih programskih dokumenata.

Mesićeve tajne donacije iz terorističkog financijskog središta

Prvi je put, međutim, u cijelosti otkriven i pronađen, upravo u akciji Švicarske Vlade protiv Pacolijevog prijatelja.

Gotovo sve veće terorističke akcije bile su predviđene ovim „Projektom“, što svakako dodatno ukazuje na njegovu stvarnu važnost, kao i važnost švicarskog centra kojeg je u financijskom dijelu vodio Youssef Nada, dok je u organizacijskom dijelu jedan od glavnih ljudi te organizacije bio upravo današnji zastupnik u kosovskom parlamentu i pripadnik kriminalnog podzemlja, te jedan od glavnih tajnih donatora Stjepana Mesića – Bedžet Pacoli.

Glavna Mesićeva kontakt osoba sa ovim kriminalnim grupacijama kroz zadnjih osam godina bio je, prema navodima našeg izvora, upravo Amir Muharemi, današnji Mesićev predstojnik Ureda.

Međunarodne organizacije, ali i obavještajne službe SAD-a svakako su pratile sumnjive Muharemijeve aktivnosti, što je na koncu rezultiralo tajnim zahtjevom, zapravo ultimatumom SAD-a Zagrebu za povlačenje Muharemija iz diplomatske službe u UN-u.

Neugodan svjedok

Kako pokazuju ovi podatci, očito je kako Muharemi zna previše i mogao bi predstavljati izuzetno neugodnog svjedoka Mesićevih kriminalnih aktivnosti. Stoga je Mesić i nakon diplomatskog skandala u New Yorku bio prisiljen zaštititi odbačenog diplomata i postaviti ga za glavnog čovjeka Ureda Predsjednika Republike.

Sigurnosna provjera svakako nije predstavljala problem. Naime, Muharemijeva i Karamarkova supruga su rođene sestre, pa je i za očekivati da je Karamarko kao i u sličnim slučajevima proveo „rođačku sigurnosnu provjeru“, koju je Muharemi bez problema prošao.

Domagoj Margetić

[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 6:21 pm

Tajna Vladine prodaje Dubrovačke banke: Račan je prodao Dubrovačku banku Soroševom fondu
Jan 20, 2007 at 04:51 AM
Koje tajne krije ugovor kojim su dionice Dubrovačke banke prodane novim vlasnicima Dalmatinske banke – sumnjivom poduzeću Reginter d.o.o. iz Zagreba. Nakon što je poduzeće Reginter d.o.o. preuzelo dionice Dalmatinske banke u Zadru, uprava tog sumnjivog poduzeća odlučila je da će preko Dalmatinske banke Zadar kupiti većinske udjele dionica u Istarskoj, Sisačkoj i Dubrovačkoj banci. Radi se o grupi banaka u čiju je sanaciju država iz proračunskih sredstava uložila najviše novca, međutim njihova prodaja tvrtki Reginter, registriranoj na adresi Kaptol centra u Zagrebu, provedena je u tajnosti, netransparentno, a ugovori kojima je poduzeće Reginter steklo vlasništvo nad ovom grupom banaka do danas su ostali strogo povjerljivim dokumentima hrvatske Vlade.

Sumnjivi fondovi iza Regintera?


Osnivač i vlasnik poduzeća Reginter je fond smješten na Kajmanskom otočju – Regent Europe Limited, sa sjedištem u PO Box 309 Ugland House, South Church Street, George Town, Grand Cayman Islands. Međutim 2001. godine osnivačko poduzeće promijenilo je naziv u Charlemagne Capitale Limited. Pokriće za kupovinu Dalmatinske banke Zadar Reginter je osigurao kreditima svojih osnivača: Regent Europe Limited, a istovremeno je formiran i mali konzorcij kreditora za poslovno financijske operacije Regintera pod Hrvatskoj koji su činile banke i poduzeća: Regent Europe Limited, SWR Investment Limited, Barclay Bank Ltd London. Ta mreža fondova, poduzeća i banaka osigurala je financijska sredstva, točnije rečeno fiktivna financijska jamstva za operaciju kupovanja grupe hrvatskih banaka: Dalmatinske banke, Sisačke banke, Istarske banke i na kraju Dubrovačke banke.


Operacija kupnje Dubrovačke banke


Tijekom 2001. godine Charlemagne Capitale pokrenuo je poslovnu operaciju kupnje dionica Dubrovačke banke, a preko već kupljene Dalmatinske banke Zadar. U tu je svrhu ponovno osnovan konzorcij na čelu sa poslovnim holdingom SEEF Holding, koji je ugovorena financijska sredstva doznačio iz inozemstva na izdvojeni račun u Dalmatinskoj banci d.d. Na taj je račun uplaćeno nešto više od 21 milijun američkih dolara.


Međutim, tek tada počinju prave malverzacije oko prodaje Dubrvačke banke. U igru konačno ulazi i prikriveni vlasnik, a potpisuju se i prvi tajni ugovori o zajedničkoj kupnji i zamjeni vlasništva nad dionicama. Tako se sada kao potpisnik tajnog ugovora sa Dalmatinskom bankom pojavljuje naizgled fantomski holding SEEF Holding, koji staje na čelo konzorcija za kupnju Dubrovačke banke, u kojem su se još našli Reginter, Dalmatinska banka i Charlemagne Capitale.


Dana 2. veljače 2002. oni potpisuju „Share Subscription Agreement“, kojim reguliraju međusobna prava i obveze u zajedničkom ulaganju i kupnji dionica Dubrovačke banke, te preuzmaju vlasništvo nad bankom. Ovim je ugovorom reguliran i formalni titular vlasništva nad Dubrovačkom bankom te je određeno da Dubrovačku banku kao novi vlasnik u ime ovog konzorcija preuzme Dalmatinska banka Zadar.


Ugovor koji je potpisan također regulira osiguranje sredstava za kupnju dionica, koja je osigurao SEEF Holding, a zauzvrat mu Reginter dopušta upis vlasništva 23,99 % dionica Nove banke d.d. Zagreb. Ovakvim ugovorom prikrven je pravi vlasnik Dubrovačke banke, odnosno Nove banke d.d. Zagreb, a to je George Soroš, koji je vlasnik SEEF Holdinga (South East Europe Equiti Funds“).


Prodajom banke nisu namirena sredstva uložena iz proračuna u sanaciju banke


Podatci kojima raspolažemo ukazuju na činjenicu da je Vlada potpuno protuzakonito prodala dionice Dubrovačke banke, novom vlasniku Soroševu fondu SEEF, te je na taj način Račanova Vlada (a taj je kriminal nastavila i Sanaderova ne provodeći reviziju ovakvih štetnih ugovora), oštetila Republiku Hrvatsku za stotine milijuna kuna koje je iz proračuna uložila u sanaciju Dubrovačke banke, a taj novac nije vraćen navodnom prodajom banke SEEF-u.


Dana 26. ožujka 2002. godine Dalmatinska banka Zadar uplatila je Državnoj agenciji za sanaciju banaka (DAB) iznos od 178 milijuna kuna za dionice Dubrovačke banke. Istoga je dana Dalmatinska banka prebacila na račun Dubrovačke banke iznos od skoro 37 milijuna kuna na ime dokapitalizacije banke. Te je financijske operacije Dalmatinska banka formalno izvršila za ime i račun svojeg većinskog vlasnika Chalemagne Capitale.


Koliko je država uložila u Dubrovačku banku?


Temeljni kapital Dubrovačke banke na dan 31.12.1997. iznosio je 471 milijun i osamsto tisuća kuna. Rizični plasmani iznosili su nevjerojatnih 5 milijarda, 895 milijuna 500 tisuća kuna, a potencijalni gubitci milijardu 539 milijuna 300 tisuća kuna.


Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) izdala je obveznice u vrijednosti milijardu, milijun i pol kuna, kako bi se pokrili potencijalni gubitci, koji se nisu mogli otpisati na teret jamstvenog kapitala.


Drugim riječima izdavanjem državnih obveznica DAB je zadužio državu i državni proračun kreditom za sanaciju Dubrovačke banke u iznosu preko milijardu kuna. Kasnije, kako ćemo vidjeti, zaključkom Vlade taj se iznos povećao na više od dvije milijarde kuna.


DAB je izdala obveznice uz valutnu klauzulu, srednji tečaj DEM Hrvatske narodne banke, na dan 31.12.1997., uz rok dospijeća vraćanja duga po obveznicama od 10 godina, kamatnu stopu od 6% godišnje, koja se isplaćuje svakih 6 mjeseci, 15. svibnja i 15. studenog, s početkom od 15.5.1998. i zaključno sa 15.11.2008. Obveznicama je pokriven i povrat kredita za likvidnost HNB-a Dubrovačkoj banci u iznosu od pola milijarde kuna.


Račanovi prethodnici, odnosno Vlada Zlatka Mateše, odlučila je o ovakvom modelu pokrivanja gubitaka u Dubrovačkoj banci (danas je Zlatko Mateša predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i blizak prijatelj premijera Ive Sanadera).


28.1.1999. Vlada RH na svojoj je sjednici donijela II Odluku o sanaciji i restrukturiranju Dubrovačke banke.


Hodogram Vladinih zaključaka, odluka i aktivnosti:


utvrđuje se poseban društveni interes za provođenje sanacije Dubrovačke banke, kao ključnog čimbenika narušavanja stabilnosti ukupnog financijskog sustava države;
utvrđuje se da je jamstveni kapital banke na dan 30.9.1998. 117 milijuna 400 tisuća kuna;
rizični plasmani banke iznose 6 milijarda 336 milijuna 700 tisuća kuna, a u kojima su sadržani i potencijalni gubitci banke od milijardu 498 milijuna 300 tisuća kuna;
iznos potencijalnih gubitaka koji se otpisuje na teret dijela posebnih pričuva banke za osiguranje od potencijalnih gubitaka koji nije sadržan u jamstvenom kapitalu iznosi milijardu 965 milijuna 600 tisuća kuna;
potencijalni gubitci koji se otpisuju od jamstvenog kapitala banke iznose 117 milijuna 400 tisuća kuna;
potencijalni gubitci koji se nisu mogli otpisati od jamstvenog kapitala banke iznose milijardu 415 milijuna 300 tisuća kuna;
rizični plasmani u kojima su sadržani potencijalni gubitci u iznosu od 3 miljarde 356 milijuna kuna, a u kojima su sadržana sva potraživanja prema komitentima banke klasificirana u skupine E rizika pema odluci HNB-a;
DAB će za sanaciju banke izdati obveznice u ukupnom iznosu od 2 milijarde 601 milijun 800 tisuća kuna.

Upravo ovi Vladini podatci ukazuju na kasniji kriminal Račanove Vlade, koja je prodala Dubrovačku banku za višestruko manji iznos od onoga koji je uložen u njezinu sanaciju, a država još i danas otplaćuje kredit kojim je „pokrivena“ sanacija te banke.


Sanader „pokrio“ Račanov kriminal


Prema dokumentaciji Račanove Vlade, koju je Crkvenac označio „strogo povjerljivom“, a istu je praksu nastavio i Sanaderov ministar financija Ivan Šuker, skrivajući te dokumente i od javnosti i od Hrvatskog sabora, vidljivo je kako je Dubrovačka banka 2002. godine prodana Soroševom fondu za 185 milijuna kuna, dok se država za sanaciju Dubrovačke banke prodajom obveznica DAB-a zadužila za više od 2 miljarde kuna. Drugim riječima Račanova Vlada je prodajom Dubrovačke banke oštetila Republiku Hrvatsku i državni proračun za više od milijardu i osamsto milijuna kuna. A dokumentacija i ugovori o ovom Račanovom poslu ostali su strogo povjerljivom državnom tajnom isključivo zato da javnost ne bi doznala za ovakav kriminal u Račanovom mandatu. Nepoznanicom ostaje, međutim, činjenica da je Ivo Sanader znao za te dokumente ali je odlučio zaštititi Račana i nastavio je skrivati te dokumente od hrvatske javnosti i Hrvatskog sabora, iako je Sabor u nekoliko navrata zahtijevao od Vlade predočavanje dokumentacije o prodaji Dubrovačke banke.


Tajnim ugovorima o prodaji Dubrovačke banke Račanova Vlada odobrila je kupcima banke da sva rizična potraživanja i loše plasmane banke prodaju DAB-u, drugim riječima državi, te na taj način dodatno zarade na ovom poslu, a ujedno dodatno opterete državu financijskim obvezama zbog preuzimanja takvih sumnjivih i nenaplativih plasmana.


Ivo Sanader i Andrija Hebrang još su u svibnju 2004. donijeli odluku kako neće ići u reviziju ovakvih ugovora i poslova Račanove Vlade, iako su obojica znali kako se radi o čistom gospodarkom kriminalu u najvišim tijelima državne vlasti. Jednako tako i Sanader, i Šuker i Hebrang bili su upoznati sa činjenicom i iznosom kojim je ovakvim ugovorima oštećen Državni proračun. Usprkos tome, odlučili su biti pokrovitelji takvog financijskog kriminala u Vladi. Time su, naravno, i svu odgovornost za ovakve ugovore preuzeli na sebe.


Ugovor o prodaji i upisu dionica zaključen je 4. veljače 2002. godine, između DAB-a i Dalmatinske banke Zadar. U preambuli ugovora navodi se da temeljni kapital banke iznosi 185 milijuna kuna podijeljen u milijuna i 850 tisuća izdanih nematerijaliziranih dionica, od kojih svaka ima nominalnu vrijednost od 100 kuna. Prodajna cijena po kojoj je Dalmatinska banka kupila Dubrovačku banku iznosila je 24,5 milijuna eura, odnosno 12,973 eura po dionici. Osim toga kupac se obvezao uplatiti u kunskoj protuvrijednosti i 5 milijuna eura u temeljni kapital banke za vrijednost novih dionica (dokapitaliacija banke).


Najvažniji dio ovog ugovora, zapravo su dodatci glavnom ugovoru, točnije Ugovor o dugoročnom zajmu. Kreditor je Dubrovačka banka, odnosno banka koja je predmet kupnje tim istim ugovorom. Dužnik je po kreditu Državna agencija koja banku prodaje. Na taj način kupci banke su ne samo podplatili banku, nego se država zadužila kod kupaca banke kako bi im banku prodala! Taj ugovor predstavlja izravnu štetu za Republiku Hrvatsku u milijardama kuna, a za njega trebaju odgovarati potpisnici – Račanova Vlada, te ona Vlada koja je taj ugovor provela i provodi i danas bez pokretanja postupka revizije takvog ugovora, a to je naravno Sanaderova Vlada.


Iznos kredita kojim je kupac kreditirao državu kako bi kupio banku bio je tada 311 milijuna 415 tisuća kuna, a rok povrata bio je ugovoren sa 30.6.2005. tim je ugovorom država preuzela loše i nenaplative plasmane Dubrovačke banke koje je preuzeo DAB:


dio loše aktive Dubrovačke banke u iznosu od 208 milijuna 671 tisuću kuna čine plasmani tvrtkama: Dubrovnik Shipping Centers, Mupera, Procro export – import, Solana Ston, Bowman AG, MPT Metkovka, Autopromet, TEP, PZC Mironja, Dubrovačka trgovina, Novi val, Adria Ato, Dubrovkinja trade, Dubrovačka Nuova;
posjed dionica ili udio u temeljnom kapitalu sljedećih tvrtki: Adria auto, Dubrovačka trgovina; DC Dubrovnik; Hoteli Dubrovnik, Radio Korčula, Mlini d.d., WTC, UPI banka, Tržište novca, MBU, LHB Bank, Atlanska banka, Croatia osiguranje, 78 mlijuna 264 tisuće kuna;
udio u vlasništvu Srđ Sarajevo, 14 milijuna 744 tisuće kuna;
potražvanje od DAB-a 9 milijna 756 tisuća kuna.

Na taj način nakon kupoprodaje Dubrovačke banke, država je još ostala dužna kupcima Dubrovačke banke prema ovim tajnim ugovorima.


Sanaderova Vlada odlučila je dati „blagoslov“ za provedbu takvih kriminalnih ugovora, iako je očito da se radi o daljnjem zaduživanju države i potpisivanju štetnih ugovora kojima je Državni proračun ostao trajno oštećen za skoro 2 milijarde kuna.


O tomu se danas šuti. Šute i oporba i vladajuća stranka. Naprosto jer su svi povezani u toj kriminalnoj financijskoj koaliciji za pljačku ovo malo ekonomskih dobara što je Hrvatskoj preostalo. Na djelu je očito Račan – Sanaderov Savez za pljačku. Stalnim javnim problematiziranjem navodnog hrvatskog pristupanja Europskoj uniji, i Račan i Sanader, kao i njihovi sateliti poput HSP-a, u prvi plan postavljaju probleme kojima se hrvatskoj javnosti odvlači pozornost od ovakvih pitanja, od kriminala koji provode najviše strukture vlasti vodeći ovu zemlju u propast. Za njih je EU slamka spasa, pristupanjem EU legalizirati će se i „zacementirati“ njihova pljačka i nezakonito stečena imovina. Zbog toga se grčevito drže za ruke u svojem Savezu za Europu. Jer to je u biti Savez protiv Hrvatske. Savez za pljačku Hrvatske!


Domagoj Margetić

[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
cigla^

cigla^


Number of posts : 1136
Age : 37
Reputation : 28
Points : 1031
Registration date : 12.12.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 6:42 pm

ne razmem ovu 78 rečenicu
[Vrh] Go down
Sar@Eagle

Sar@Eagle


Number of posts : 1644
Age : 32
Reputation : 34
Points : 1500
Registration date : 03.01.2009

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptyčet pro 08, 2011 9:31 pm

zanimljivo stivo al sam prelijen
[Vrh] Go down
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptypet pro 09, 2011 7:07 am

aha.
[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
{bf}Rufi
Admin
{bf}Rufi


Number of posts : 2460
Reputation : 60
Points : 2389
Registration date : 29.08.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptypet pro 09, 2011 7:12 am

čak se spominje cifra od nekih 30 milijardi eura maznute love.
bravo.
[Vrh] Go down
http://balkanforces.forumotion.ne
Šaban
Admin
Šaban


Number of posts : 2688
Age : 58
Reputation : 32
Points : 2879
Registration date : 14.10.2008

tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Emptypet pro 09, 2011 11:21 am

ja ovo sve neću da čitam
skinucu na komp pa mozda u pauzama, malo
kolko sam shvatio nakon graditeljske mafije, dolazi mafija bankara
sva moć ide iz banaka
a vidim da je i margetic umešan u to sve
[Vrh] Go down
Sponsored content





tajne hrvatskih banaka Empty
PostajNaslov: Re: tajne hrvatskih banaka   tajne hrvatskih banaka Empty

[Vrh] Go down
 
tajne hrvatskih banaka
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
balkan forces americas army clan :: *Razonoda* :: BALKANSKA KRČMA :: rekla-kazala-
Forum(o)Bir: